preskoči na sadržaj
Znate li zašto je nebo plavo, a zalazak sunca crven?


Sunčeva svjetlost dolazi do nas u obliku bijele svjetlosti , kao mješavina svjetlosti svih boja. Svaka boja  ima svoju valnu duljinu pri čemu ljubičasta ima najmanju, a crvena najveću. Na putu do Zemljine površine svjetlost mora proći kroz atmosferu sačinjenu od različitih čestica zraka, prašine, vodene pare i plinova. Ako je promjer čestica puno manji od valne duljine svjetlosti doći će do raspršenja koje se naziva Rayleighovo raspršenje po fizičaru Johnu Rayleighu. On je objasnio da se svjetlost manjih valnih duljina više raspršuje od svjetlosti većih valnih duljina. Pri prolasku kroz atmosferu dolazi do Rayleighovog raspršenja jer su molekule plinova puno manje od valnih duljina svjetlosti te će one raspršiti svjetlost kroz prostor. Kada je sunce na najvišoj točki svjetlost prolazi kroz relativno tanki sloj atmosfere i samo mali dio se raspršuje.

Pošto ljubičasta i plava imaju najmanje valne duljine biti će raspršene u najvećoj mjeri pa ćemo nebo vidjeti plave boje. Nebo nije ljubičasto jer je udio ljubičaste  u bijeloj svjetlosti manji od plave te jer je naše oko osjetljivije na plavu boju. Čestice prašine i kapljice vode imaju veći promjer od valnih duljina svjetlosti boja pa one raspršuju sve boje jednako. Bijela svjetlost koja dođe u kontakt s tim česticama ne mijenja svoj oblik. Upravo su zbog toga oblaci bijele boje. Spuštanjem prema horizontu svjetlost mora proći kroz sve deblji i gušći sloj atmosfere. Boje malih valnih duljina se gotovo u potpunosti apsorbiraju, a crvena svjetlost dolazi do nas s malo gubitaka pa nam izgleda kao da je nebo crveno.

 

                                                                                                                                                             Paula Močinić, 4.5

 

Objavila: Patricija Nikolaus,prof.savjetnik

 
 
 
First Robotics Competition, Istanbul

First Robotics Competition, Istanbul 5.3.2020. – 12.3.2020.

Tim Crobotics Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka sudjelovao je na međunarodnom natjecanju First Robotics Competition u Instanbulu od 5. do 12. ožujka 2020. Natjecanje se održavalo u košarkaškoj dvorani Fenerbahçe-a(Ülker Sports Arena). Tim ima 15 članova , 13 učenika : Borna Massari i Naomi Kombol (4.4), Ian Golob i Andre Flego (4,5) , Petar Dušević, Matej Tadić, Leonardo Šimunović, Boris Španić (2.5), David Vodopija (2.4), Dominik Prpić i Leo Medenčić (1.4) te Karlo Kajba Šimanić i Karlo Smirčić (1.5) i 2 mentora profesoricu Patricija Nikolaus i profesora Gorana Bonetu.